Imenica mekteb dolazi od glagola ketebe, pisati. Mekteb je mjesto gdje se uči pisati. Da je važno znati pisati svjedoči i zakletva Stvoritelja: „Tako mi pera i onoga što ono piše“./Kalem,1./. U našim sredinama, nije to davno bilo, mekteb je bio mjesto gdje se sticala opća pismenost. Promjenom društvenog poretka, mekteb je izgubio ulogu općeg a zadržao ulogu vjerske edukacije i obrazovanja. U mektebu su naši preci sticali opće obrazovanje, učili matematiku, zemljopis, historiju, jezik, ali promjenama u društvu on je tu ulogu općeg izgubio i reducirao se na podučavanje vjeri i vjerskim propisima i obredima. On, gubljenjem te svoje opće uloge nije ništa izgubio na važnosti u našim životima. Naprotiv, on je ostao nezamjenjiva stepenica i nužna karika u lancu na putu odgoja naše djece.

Uskoro je nova mektebska godina. Uskoro će u svim mektebima započeti upis na mektebsku nastavu. Od prvog dana poslaničke misije postoji mekteb. Poslanik je ashabe prvim harfovima objave i prvim propisima vjere podučavao u Erkamovoj kući. U Medini je Poslanik u mektebu angažirao i bedranske zarobljenike, gdje mekteb dobiva opću ulogu opismenjavanja, jer se tu, u Poslanikovoj džamiji osim vjerskim podučavalo i drugim znanostima. Mektebske polaznike su podučavali i ljudi koji nisu muslimani, jer znanje je, kako kaže Poslanik, izgubljena stvar vjernikova i on je uzme gdje god je nađe. U tom Poslanikovu mektebu stasala je generacija koja i danas s onim što je za čovjeka i historiju učinila, zadivljuje ljude.

Nama, Poslanikovim sljedbenicima, obaveza je da izvršavajući prvu naredbu Božiju, djecu brižno i redovno spremamo u školu jer je traženje znanja za svakoga muslimana i muslimanku, farz. Jednako tako smo obavezni učiniti sve potrebno kako bi našu djecu odgojili, jer kako kaže Poslanik: „Ništa bolje ne možeš ostaviti djeci od lijepog odgoja“.

Mekteb je mjesto gdje se odgaja. On je u tom procesu našeg stasavanja, nezamjenjiv.

Danas se u školi djeca opismenjavaju a u mektebu odgajaju. Škola će ih voditi putem na kojem će postati stručni za neku životnu oblast, a mekteb će ih voditi stazom na kojoj će biti čovjek. Mekteb će ih naučiti da svaki dobar posao započnu Bismillom, te da se i ne započinju poslovi ispred kojih se Bismilla ne može proučiti. Učit će ih kojom rukom treba jesti, važnosti selama će ih naučiti. Naučit će kojom nogom se ulazi u kuću a kojom iz nje izlazi. Učit će da treba slušati i poštovati roditelje i starije. Mekteb će našim sinovima i kćerima pružiti znanje kako se lijepo a po propisu oblači. Naučit će ih da mladić i djevojka po duhu i propisu naše vjere ne zabavljaju se, već ašikuju. Mekteb će u njima ukorijeniti i razviti pozitivne osobine. Kroz svoj hod mektebom, naučit će da musliman nije ni škrt ni rasipnik, da musliman nije lijen i da je rad ibadet. Mekteb će našu djecu učiti da je škola i školska zadaća vrlo važna i da se ta obaveza mora na vrijeme izvršavati jer će svako od nas biti pitan, kako je mladost svoju proveo. Kroz mekteb će naša djeca steći prave, istinske prijatelje, a oni su vrlo važni u životu svakog pojedinca.

Najvjerovatnije će započeti mekteb početkom septembra, a bićete blagovremeno obavješteni. Prilika je to svakome od nas da spremi svoju djecu, unučad svoju, da odu na ono mjesto koje je još prvih dana svoje misije, Poslanik utemeljio. Tu u mektebu se uče propisi i obredi naše vjere. To je važno znati jer nam oni ne daju da posrnemo, čuvaju nas i omogućavaju nam da uspravno i dostojanstveno zemljom hodimo. Dijete treba naučiti kako se klanja i naviknuti ga da klanja, jer samo namaz je snažan i moćan da čovjeka od grijeha daleko drži. Kroz namaz se ostvaruje svakodnevni kontakt s Gospodarom, razgovara s Njim i biva se svjesno da nema mjesta gdje bi se od Njegova sveznanja pobjeglo. Ko od nas ne bi želio da mu dijete bude daleko od svakog poroka? Svako bi od nas želio hairli djecu. Postoji put do tog cilja. Treba tim putem krenuti i stalno na tom putu bdjeti. Mnogo je onih koji tim putem krenu, ali se brzo umore, odustanu. Djecu upišu u mekteb i sve se na tome završi. Upis u mekteb je samo prvi korak, redovnost pohađanja mektebske nastave je hod putem koji vodi do cilja, do hairli dijeta.

U školi važi pravilo, ko izostane u toku jedne školske godine, jednu trećinu od ukupnog broja časova, ne može završiti razred, mora ga ponavljati. Tako je i s mektebom. Mora se biti redovan da bi ostvarili cilj. Cilj je naučiti harfove i znati čitati riječ Božiju. Svi ćemo se suočiti s pitanjem, ko bijaše tvoj imam? Odgovor treba biti da nam je imam bio Kur'an. Obaveza nam je zato učiniti sve da naša djeca nauče čitati Objavu i učiti Kur'an. „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ A braćo, kako će doviti ako ne zna?

Pošalji dijete u mekteb i bdij nad njegovim obrazovanjem i odgojem kako bi sutra imao od koga čekati poklon i dobiti pomoć. Dijete koje je u mektebu okalemljeno će poput stasite voćke plod davati. Plod su dobra djela, a od tog ploda ćeš i ti, dragi oče koristi imati jer dobro odgojeno dijete, trajno je dobro. Poslanika su pitali, prestaje li obaveza poslušnosti djece prema roditeljima nakon njihove smrti? Poslanik je rekao da ne prestaje i da između ostalih obaveza je i tražiti oprost za roditelje. Naučiš li djecu kako se klanja i navikneš li ih na namaz, ona će svaki dan učiti: „RABBENAGFIR LII VE LI VALIDEJJE“. Tražit će oprost i slati ti hediju. Bit će tvoja vječna radost. Zato braćo, istim žarom s kojim u ovim danima spremate djecu u školu, učinite i s mektebom i eto nam hajra na oba svijeta. Prilika je, dragi oče, da sebi hrpu dobrih djela obezbijediš i time na proživljenju obradovan budeš. Znamo, tako nas Poslanik uči, da će neki ljudi kad proživljeni budu pitati, od kuda mi ova dobra, nisam ih ja sa sobom donio? Bit će mu rečeno, djeca su ti to poslala. Ona djeca koju si ti redovno u mekteb slao i nad njihovim odgojem bdio, baš onako kako Allah dž.š. naređuje u suri Ta-ha: „Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome“. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti mekteba i pomozi nas u svakom hairli poslu. Oprosti grijehe nama i našim roditeljima, i budi nam milostiv sa Sudnjem danu. Amin!

MILOST – RAHMET

Braćo, danas sam želio da sa vama podijelim par stvari vezanih za  Milost – Rahmet. O spomenutoj temi uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć govorim u vrijeme u kojem je sve manje milosti među ljudima, pa čak i među članovima porodica, tako da se osjeća velika potreba za ovim plemenitim svojstvom.

Allah, subhanehu ve te'ala, je najmilostiviji i Njegova milost se ne može porediti s bilo čijom milošću. On, dželle še'nuhu, je Milostiv kada je stvorio kosmos, kada nas je stvorio u najljepšem obliku, kada je u nas duše udahnuo, kada nas je obdario razumom, kada nas je opskrbio bez našeg truda i zasluge, kada nas je počastio porodom – kojim produžavamo svoju vrstu, kada nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je objavio Knjigu, kada nam se smiluje na Danu poravnanja i Svojom milošću uvede nas u džennete u kojima ima onoga što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjeku kad na um palo.  

Allah, subhanehu ve te'ala, je Najmilostiviji i Njegova milost je obuhvatila svako stvorenje, a meleki koji mole Allaha, dželle še'nuhu, za vjernike hvale Ga ovim velikim svojstvom, kao što stoji u sedmome ajetu Sure Gafir:

Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!

Blago onima za koje Allaha, subhanehu ve te'ala, mole meleki za oprost njihovih grijeha!

Allahova, subhanehu ve te'ala, milost je ogromna – što potvrđuje predaja koju bilježi imam El-Buhari:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Allah je učinio milost (rahmet) od stotinu dijelova; kod Sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedna prema drugima tako da kobila podigne nogu sa svoga mladunčeta bojeći se da ga ne povrijedi.'”

Slava Allahu, Koji je 99 dijelova Svoje milosti zadržao za Sebe, a ovaj jedan dio je podijelio na stvorenja pa smo od tog djelića milostivi jedni prema drugima.

Kada razmisliš i pročitaš u Kur’anu: “Allahovo zadovoljstvo je veće od svega.” Kada pročitaš Njegove riječi: “O robovi moji, koji ste se ogriješili prema sebi, ne gubite nadu u Allahovu milost.”  Razmisli, On dok se obraća onima koji su duboko zagazili u grijeh, ne odriče ih se već Sebi pripisuje, pa kaže: „O robovi moji.“ Kakva je ovo plemenitost. Kada je rekao: “O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili”, i sada insan bi očekivao da će uslijediti kazna, ali ne, On kaže: “Ne gubite nadu u Allahovu milost. “Allah će uistinu sve grijehe oprostiti” Kada samo razmisliš o Allahovom odnosu prema nama. Koliko smo puta zgriješili, pa da nas On otkrije, niko nas ne bi selamio. Koliko nas je puta pokrio, koliko nas je puta spasio. Ova razmišljanja treba da u našim srcima probudi čežnju za ovakvim Plemenitim Gospodarom. Znate kako majka postupa kada joj dijete pogriješi pa ga ljudi počnu kuditi i žaliti se na njega, a kada bi se cijeli svijet okrenuo protiv njega, ona bi rekla pustite ga ja znam kako ću s njim. Allahu pripada najljepši primjer.

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: “Jednom prilikom vidješe ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađe svoje dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i poče ga dojiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vidite li ovu ženu, da li bi ona bacila svoje dijete u vatru?’ Ashabi rekoše: ‘Ne bi, tako nam Allaha!’ Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah je milostiviji svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'” Kada osjetimo ovu privilegiju i odnos Allaha prema nama. Zar možemo da ga ne volimo.

Ljudima su u međusobnoj komunikaciji potrebni: milost, sigurnost, ljubav, blagost, lijep osmijeh, srce koje prašta, ruka koja daje, bez traženja i očekivanja protuusluge i pomoći te utjeha u nevolji. Gubljenje spomenutih osjećaja i načina međusobnog ophođenja čovjeka spušta na nivo životinje, koja ne može rasuđivati i on postaje kao robot, bez duše, nalik tvrdom kamenu i sluga svojim niskim prohtjevima. Čovjek se, braćo i sestre, uzdiže nad drugim stvorenjima svojim srcem i osjećajima, a ne po svojoj fizičkoj konstrukciji.

Milost je od potpunosti ljudskih osobina, kojom ga je počastio njegov Gospodara, ona potiče čovjeka na dobročinstvo a u teškim situacijama ga smiruje. Svojom milošću čovjek osjeća bol drugih ljudi i trudi se da im pomogne a kada vidi čovjeka koji griješi, u ime Allaha mu na najljepši način ukazuje na greške moleći Gospodara da ga uputi njegove upute i spasi od džehennemske vatre.

Milost se ne ogleda samo prema pojedincima koje pozanjemo, već prema širem krugu ljudi – kao što stoji u sljedećoj predaji:

عَنِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قاَلَ: “لَنْ تُؤْمِنُوا حَتَّى تَرَاحَمُوا” قَالُوا: “يَا رَسُولَ اللهِ، كُلُّنَا رَحِيمٌ”، قَالَ: “إِنَّهُ لَيْسَ بِرَحْمَةِ أَحَدِكُمْ صَاحِبَهُ، وَلَكِنَّهَا رَحْمَةُ الْعَامَّةِ” (الطبراني)

Prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nećete vjerovati dok ne budete međusobno milostivi!” Rekoše: “Allahov Poslaniče, svi smo mi milostivi.” Reče: “Nije milost nekog od vas prema prijatelju, već milost prema svim ljudima!” (Et-Taberani)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava jednog ashaba, a samim time i sve nas, kako ćemo omekšati svoja srca:

Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je došao neki čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na grubost svoga srca, pa mu je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) rekao: “Želiš li da ti omekša srce? Budi milostiv prema jetimu (siročetu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga od svoje hrane, smekšat će ti srce!” (Es-Sujuti)

Po islamskom učenju posebna milost ukazuje se prema djeci i starijim osobama – što potvrđuje sljedeća predaj koju bilježi imam Tirmizija:

عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “لَيْسَ مِنَّا مَنْ لمْ يَرْحَمْ صَغِيرَنَا وَيُوَقِّرْ كَبِيرَنَا“ (الترمذي)

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima i ko ne poštuje starije!”

Prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhu, da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao sebi u krilo zajedno s Hasanom, svojim unukom, pa bi ih zagrlio govoreći:” Allahu, smiluj se njima dvojici i ja sam milostiv prema njima!” (Buharija)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu El-Akrea ibn Habisa poljubio unuke Hasana i Huseina, pa je rekao El-Akre’: “Imam deset sinova i nikada nijednog nisam poljubio!” Pogleda ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče:  “مَنْ لَا يَرْحَمُ لَا يُرْحَمُ”  “Ko nije milostiv, ni prema njemu nema milosti!” Kolika je Allahova, subhanehu ve te'ala, milost govore hadisi u kojima se spominje žena vjernica, koja će biti kažnjena Džehennemom zbog mačke koju je zatvorila i ostavila bez hrane dok nije uginula; spominje se i bludnica, koja je napojila žednog psa pa će joj biti otvorena vrata Dženneta. Ali, braćo i sestre, nemojmo pomisliti kako svjesno možemo činiti velike grijehe, pa ih s lahkoćom brisati na ovaj ili slične načine – a Allahova milost je nepresušna!

Braćo i sestre, šta onda kazati za one koji privode, isljeđuju, potvaraju, lažno sude, osuđuju, muče i ubijaju ljude? Kako će na budućem svijetu, nakon Obećanog dana, kada više neće biti neraščišćenih računa, biti žestoko kažnjavanje onih koji su na Zemlji činili nasilje i nered?!

Braćo i sestre, budimo od onih koji su milostivi, kako bi zaslužili milost Svemilosnog!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, učini nas od onih koji su milostivi, oprosti našim roditeljima i našim dobrim prethodnicima, uputi i učvrsti naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!