Da li svi muslimani predstavljaju islam? (Prvi dio)

Islam i muslimani, sljedbenici islama u današnje vrijeme su vrlo istaknuti u medijima. Širom svijeta se odvijaju rasplamsane debate na razne teme koje se tiču islama, i neupitno uključuju muslimane. Gotovo konstantno medijsko eksponiranje islama i muslimana učinilo je da skoro nema osobe na svijetu koja nije pročitala ili vidjela nešto o islamu i muslimanima. Ljudi dakle, formiraju vlastito mišljenje, a jako puno njih bazira svoje mišljenje o islamu na predrasudama i pogrešnim shvatanjima. Mnogi temelje svoje stavove na djelima i riječima ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, a u suštini znaju jako malo o svojoj vjeri.

Ko predstavlja islam?

Srećom, mnogi temelje svoje mišljenje na čvrstom znanju i istraživanju. Pomoću milosti Božje, istina islama obično trijumfalno prevaziđe medijske špekulacije i dezinformacije. Međutim, u ovom stoljeću zasićenom medijima, bilo bi pošteno zapitati se, da li svi muslimani predstavljaju islam? Odgovor je naravno, negativan. Razmislimo na trenutak; da li bi se iko zapitao da li svi Nijemci predstavljaju Njemačku? Da li svi Indonežani predstavljaju Indoneziju? Da li svi katolici predstavljaju katolicizam, svi hindusi hinduizam? Naravno da ne!
Dok jedna religija ili jedna zemlja nije generalno ozloglašena djelom nekih ljudi koji joj pripadaju, ovo nažalost nije bio slučaj sa islamom, posebno nakon 11.9.

Uznemiravajuća je činjenica da su mnogi veliki zločini pojedinaca, grupa i zemalja počinjeni u ime islama. Kad se te strahote dogode, nekako je postalo pravilo kriviti islamsku religiju umjesto da se okrive sami zločinci. 1987. kada je oružani napadač sikh  (pripadnik sikhske vjere) otvorio vatru u jednom hindu autobusu sa putnicima u indijskoj državi Punjab i usmrtio 38 ljudi, mediji nisu proglasili sikhsku religiju krvoločnom i automatski osudili sve sikhe.

U Španiji, ETA (Baskijska Separatistička Organizacija) preuzela je odgovornost za preko 800 ubistava od 1968. Iako je Španija 94% katolička, ova nedjela nisu pripisana katolicima, niti je katolička crkva osuđena kao religija koja promoviše nasilje. Ako pojedinac počini zlodjelo a onda se proglasi muslimanom, ili izvikuje riječi poput Allahu ekber (Bog je najveći), ovo ga ne čini predstavnikom islama.

Ali spoznaja da svi muslimani nisu predstavnici islama ne rješava problem. Kakva je vjera zvana islam, i kako to da ljudi koji se deklarišu kao muslimani tako pogrešno predstavljaju vlastiti način života?
Nažalost, mnogi muslimani širom svijeta su marginalizirani i bore se da prevaziđu kolonijalnu i imperijalističku prošlost. Vojna osvajanja, ekonomska eksploatacija i kulturološke promjene inkorporisane u kolonijalizmu od XV do XX stoljeća ostavili su generacije i generacije nezadovoljnih, siromaštvom pogođenih, zanemarenih muslimana koji se bore da se prilagode globaliziranom svijetu.

Ovo svakako nije izgovor za loše ponašanje i činjenja nedjela gdje stradaju nevini. Nema izgovora za ovakve zločine. Međutim informacije koje se tiču pozadine ovakvih djela, pomažu nam da shvatimo zašto se neki ljudi odluče počiniti djela protiv  ljudskosti, protiv samih sebe, i na kraju krajeva protiv njihove vjere. Kada vidimo ili pročitamo nešto o osobi koja sebe naziva muslimanom, a čini nezamislivo djelo, važno je biti svjestan da takva osoba ne predstavlja islam. Isto se može reći i za sve druge religije. Tokom historije, ljudski rod je koristio Božje ime da opravda nepojmljiva djela.

Neobrazovani ljudi

Jedan od problema s kojima se svijet suočava, a posebno muslimani je taj da neobrazovani ljudi smatraju da je moguće pročitati knjigu, loše prevedenu sa arapskog na neki drugi jezik, i momentalno se osposobiti  za izdavanje fetvi o pitanjima o kojima skoro ništa ne znaju. Ljudi sa jako malo pravog islamskog znanja odjednom postaju stručnjaci dok se glas pravih stručnjaka ne čuje. Ekstremne grupe zagovaraju ekstremne ideologije kojima nema mjesta na životnom putu koji se zove islam. Islam je srednji put, krajnost nije sastavnio dio islamskog učenja.
Islam je nazvan religijom mira, i to doslovno. Riječ islam dolazi od korijena riječi “selam”, kao i riječ musliman (onaj koji slijedi poruku islama), i koja među mnogim značenjima označava i mir, sigurnost, spas, te podrazumijeva  pokoravanje i predavanje Svemogućem Allahu. Kada se osoba pokori Božjoj volji,  ona iskusi prirodan osjećaj sigurnosti i mira.
Nisu svi muslimani predstavnici islama, niti svi muslimani razumiju i slijede svoju vjeru. Kultura često određuje ponašanje. S obzirom na to, postaje prijeko potrebno spoznati da sama činjenica da je neka osoba, grupa ili država poznata kao islamska, ne znači da automatski slijedi Božje zakone. Kur'an je objavljen za cijeli ljudski rod i Muhammed s.a.w.s. mu je poslat kao milost. Jedna osoba ne zaslužuje više mira i sigurnosti od druge osobe. Svaka osoba ima pravo na hranu, zaklon, sigurnost, i ako su nekome uskraćena ta od Boga dato prava, odgovornost je ostatka ljudskog roda da mu povrati ova prava, a ne da ih nasilno oduzima.

Napisala: Aisha Stacey, Australijanka koja je prešla na islam, trenutno radi kao spisateljica u Fanar islamskom kulturnom centru u Dohi (Katar).
Izvor: islamreligion.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s