Mozak i srce varaju želudac pa je on stalno gladan

Velik stomak

Odluku o gladi donosi mozak, a ne želudac, jer mozak kontroliše nivo šećera i masti u krvi…
Želudac nije prazna kesa za hranu. On je prije svega žljezdani organ, jer proizvodi brojne hromone kao što su: somatostain, glukagon, serotonin, histamin.

Mnogi smatraju da je čovjek gladan kada mu je želudac prazan. Ali čak i osobe kojima je uslijed operativnog tretmana odstranjen veliki dio želuca, imaju osjećaj gladi.

Nema signala

Nivo šećera i masti u krvi pod kontrolom mozga donosi odluku o gladi. Ako je malo šećera i masti, mozak šalje signale da je vrijeme za jelo. Uzajamno djelovanje mozga, šećera i masti regulira obrok. Ali zašto se onda gojimo!

Zato što nema nikakvog fiziološkog mehanizma kjoi bi nam signalizirao koliko kalorija smo unijeli u sebe. Pa jedemo zato što nemamo dovoljno novca u novčaniku, što nas šef sumjičavo gleda, što prelazimo u pedesetogodišnjake bez kose ili što proteza na gornjoj vilici mora biti totalna!

U zavisnosti od mišljenja možda je moguće izgraditi strategiju zaštite od hrane koja nas “jede”. Nekada je potrebno da nas obuzme neka misao, neodložan posao ili zanimljiv razgovor i – zaboravili smo da jedemo!

Stanje stalnog stresa pomaže da se savlada glad! Kod stresa se povećava aktivnost adrenalina i noradrenalina koji djeluju inhibitorno na rad centra za apetit u velikom mozgu! Ali kad se strahovanja smanje, apetit se vraća!

Čovjek funkcioniše kao psihobiosocijalno biće i pri tome troši energiju, znači potreban je stalni priliv energije, unošenje energetskih tvari kao u vidu hrane želucu, u vidu informacija mislima, mozgu te u vidu emocija srcu.

Nedostatak informacije, emocije i hrane osjetimo kao glad, ne određujući ispravno o kojoj se gladi radi, gladi mozga, gladi srca ili gladi želuca!
Informacioni i emocionalni deficit se nadoknađuje glađu želuca i tako se zadovolji upravo želučana glad!

Želučane gladi može i da ne bude, ali mi imamo potrebu za unutranjim kretanjem, jer je energija mozga ili srca zaustavljena! Radom želuca i aktivacijom probave, radimo barem nešto, često protiv samih sebe!

Šta god da nam nedostaje u životu, okrivit ćemo želudac, uzet ćemo hranu, jer to je najlakše! Vrlo često je u pitanju nedostatak pozitivnih emocija, osjećanje nestabilnosti, emotivne rezignacija, ugrožen komfor mozga ili zaustavljena zanimljiva aktivnost na nivou nove i potrebne informacije!

Podsvjesne reakcije

Naravno, prvo mislimo na želudac i unosimo hranu, jer smo navikli da je on odgovaran za glad, a zapravo se radi o zamagljenim i prigušenim potrebama za emocionalnim i informacionim impulsima organizmu.

Podsvjesne reakcije koje upravljaju našim životom su ustvari izvršile uticaj na zamjenu aktivnosti mozga ili srca, pa je želudac u centru pažnje!

Nestabilnost koju donose neprijatnosti likvidiraju se uzimanjem hrane. Hrana kao znak komfora i udobnosti može smanjiti diskomfor srcu i mozgu i tako varajući vlasnika da je opet sve uredu, napuni prazan želudac koji ne može da se brani od hrane, naročito ako je zdrav!

Zašto smo gladni?

Osjećanje gladi su stanja u kojima se osjećamo nervozni zbog: iščekivanja loših vijest ili rezultata, predosjećaja nevolje i neizvjesnosti, usamljenosti, odsustva cilja i aktivnosti, pasivnog iščekivanje rješenja problema i boljeg života.

Osjećanje gladi donose nam i novo poznanstvo, paraliza organizma zbog psihičke napetosti, ograničenost pozitivnih emocija, nisko mišljenje o sebi, destruktivne emocije.

Autor: Mr. sc. Dijana Jelić           avaz.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s